....

Nije nešto što se može isprovocirati,ali je sigurno nešto u čemu uživam dok traje.Neko to rasporedi pa reaguje u situaciji, kad i treba.Ja ne znam tako, imam jednostavno blagu i mirnu narav i jako sam tolerantna.Zato je deset puta zabavnije kad se pojavi Mr.Hyde. Nije greška, drugi personaliti je, koliko sam uhavizala, muško.:D Još mu samo trebam smisliti ime.:D

 Da vam kažem nešto o zimskim radostima-kad vani divno i romantično pada snijeg, i minus petnaest je, a ja ne moram nigdje iz toplog stana, to je meni jedina prava zimska radost.Sunca, ljeta, suncaaa.

Volim svijet volim ljude volim volim volim.Not drunk not high, just happy.Maybe I'm dumb, or maybe just happy...Think I'm just happy..

Godinama nisam sanjala osnovnu školu, a jutros se budim zbog nastavnice matematike koja je obukla različite čarape na sandale-toliko me to prepalo da me probudilo, izgleda.:) Nebulozni snovi-vazda k'o po pravilu pred ispit.

Stani kakav jesi! Bez boja, bez trikova.Mogu da shvatim laž koja izvlači iz nezgodne situacije, laž koja sakriva, ali laž koja uljepšava..tu ne mogu da shvatim.Zašto reći da je nešto tvoje djelo, kad nije? Da voliš nešto o čemu se priča, kad ne voliš? Da oduvijek slušaš taj bend, kad nije tako, da si čitao i bio oduševljen knjigom kada znaš samo naslov?Stani kakav jesi! Poštovat' ću to koliko smo različiti, voljeti to koliko si ponosan na svoj ukus, na svoje navike, na sve što izvire iz tebe, što je odraz tvojih emocija, stavova i slično.Par puta sam bila u situaciji da me ljudi lažu da bi se uljepšali u mojim očima.I kakva god situacija bila poslije, nikada ih više nisam mogla shvatiti ozbiljno.Tu bi završio odnos kakav je mogao biti. Stani kakav jesi!

Kad posmatram ljude ne mogu se ne zapitati kakvi su im životi.Gdje žuri žena u crvenom kaputu, kakvo joj je bilo jutro, o čemu razmišlja, žuri li na posao ili nekome koga voli, čega se boji a čemu raduje.Autobuske stanice, željezničke stanice, parkovi, supermarketi..Ponekad tako provedem čitav dan.Imam obaveze, samo ih volim ignorisati s vremena na vrijeme.Ono, dok ne popizde i ne uhvate me za vrat pa ih moram riješiti.Smiješno je to.Bojim se ljudi, a u isto vrijeme ih volim.Volim otkrivati ljepotu u ljudima, sitnice zbog kojih su baš to što jesu, bio to način na koji izgovaraju slovo r, ili hod, ili smijeh..Volim saznati na koji način neko vidi svijet, kako doživljava život, takve stvari.I, još uvijek se smješkam strancima.

Često najviše zaboli ljepota-znaš ti to.Zaustavi te u pokretu jedna pahulja snijega, igra vjetra sa lišćem, ljepota na licu nekoga koga znaš čitav život a prvi put ga stvarno vidiš, i  grudi su ti pune slatke, slatke boli od koje ti se čini da umrijeti ćeš, sretan i tužan u isto vrijeme.A ne umireš-gledaš, očiju otvorenih širom, dišeš, začuđen i savršeno budan u jednom trenu, i ni jedno jedino veliko pitanje u životu nije važno, jer je sve jasno.Strah koji je kočio čini se urnebesno smiješan, jer vidiš, kako god da se odvije, dobro je.Haos je red.

Tonem u zjenicu oka koja se širi.Pomislim-ništa tamnije ni dublje u životu nisam vidjela.Propadam, ali se ne bojim tog pada.Prolazi dosta vremena dok ne shvatim da mi je tijelo predaleko i da bi bilo pametno da se vratim.A ne želim.Čitav svemir mi je dom.